Dobrobiti orijentalnog plesa za ženu današnjice

Često me pitaju zašto naglašavam da plešem orijentalni, a ne trbušni ples. U šali znam odgovoriti, pa zato što koristim i ruke i noge, a ne samo trbuh - znači li to da plešem rukonogotrbušni ples? I među plesačicama postoji nedoumica koji naziv koristiti. Na engleskom govornom području su najčešći belly dance (trbušni ples), middle eastern dance (ples bliskog istoka) i oriental dance (orijentalni ples).

Danas je zasigurno poznato da su naziv trbušni ples su uveli Francuzi. Kao što sam objasnila u prošloj kolumni, vidjevši plesačice iz alžirskog plemena Ouled Nail i njihov ples baziran na pokretima bokovima koji su bili dodatno naglašeni masivnim srebrnim remenima oko struka, krivo su ih 'locirali'.

Sam naziv 'trbušni ples', ne samo da nije ispravan već je već se može smatrati i uvredom u zemljama iz kojih ti plesovi potiču, jer za sobom povlači negativne konotacije vezane uz nastupe za zapadne turiste, oskudne kostime, kabaretski tip nastupa koji ima naglasak na elementima zavođenja i striptiza.

Osobno mi se najviše svidjelo mišljenje poznatog egipatskog koreografa prof. Hasan-a Khalili-a. On je naziv trbušni ples koristio za ples koji prvenstveno naglašava seksualnost i nema nikakvu umjetničku vrijednost, dok je orijentalni ples za njega izjednačen s baletom u kojem, kao i u orijentalnom plesu,   plesačica koristi svoje tijelo za interpretaciju muzike.

Smatra se da je pomamu za trbušnim plesom pokrenula Svjetska izložba koja se 1893. godine održavala u Chicago-u. Među zanimljivostima na izložbi bila je i tzv. Kairska ulica u kojoj je rekonstruirana egipatska svakodnevnica. Na jednoj od pozornica su, među ostalima, nastupale i plesačice s plesom koji je promotor reklamirao kao trbušni ples.

U vrijeme dok su amerikanke još nosile korzete da ukrote svoje obline, takav naziv je privukao brojnu publiku. No važno je znati da su plesačice su nosile tradicionalne kostime koji su im prekrivali trbuh, ruke i noge do gležnjeva. Toliko o erotičnosti i izazovnosti njihove odjeće.

Popularnost trbušnog plesaa dodatno su povećali kratki, a nakon toga i cjelovečernji filmovi, primjerice film“ Šeik“ s Rudolfom Valentinom. U Europi su za to vrijeme interes za orijentalni ples probudile francuska spisateljica Collete i Mata Hari, mnogima poznatija kao najozloglašenija špijunka Prvog svjetskog rata.

Tako je, Collete, završila je u zatvoru zbog poljupca na sceni 'Moulin Rougea' s glumačkom partnericom u svojoj pamtomimi 'Reve d'Egypte' a Mata Hari, slavu je stekla plesom za koji je tvrdila da je naučila kao javanska princeza. Iako postoje mnoge kontraverze oko njezinog plesa i života, njezini živopisni kostimi su u kolektivnom pamćenju većine europljana.

I u Americi i u Europi plesačice su počele nastupati u restoranima i klubovima s doseljavanjem imigranata iz arapskih zemalja. Prvo su to bile izvorne plesačice, ali u njihovom nedostatku su počeli i zapošljavati zapadnjakinje koje su uglavnom učile 'u hodu'.

Što se tiče naših krajeva, koliko je meni poznato, ne postoji neka dulja tradicija orijentalnog plesa. Folklorni plesovi balkanskih zemalja i Roma spadaju u grupu orijentalnih plesova, ali su malo utjecali na današnji stil plesa.

Od atrakcije do rekreacije

Obzirom na moje feminističke stavove, mnogima je bilo neobično da me privukao orijentalni ples. Zbog krive percepcije da se radi o plesu namijenjenom zavođenju, zaboravlja se na njegovu prvotnu ulogu u društvenom životu arapskih žena.

Taj neverbalni oblik komunikacije, oslobođen od erotičnosti usmjerene na muškarca, privukao je brojne zapadnjakinje. Omogućavao im je izraz pokretom u sigurnoj okolini, oblik druženja bez natjecateljskog duha te mogućnost istraživanja vlastite kreativnosti. Dodatna prednost je što ne zahtjeva plesnog partnera i skoro nikakvu inicijalnu opremu, ali s vremenom većina plesačica stvori svoju kolekciju marama, nakita, suknji i dimija.

Pokreti orijentalnog plesa poštuju anatomiju ženskog tijela i prilagođeni su ženama svih oblika i godišta. Zbog toga na prvi pogled ples izgleda jednostavan, ali ipak zahtijeva malo truda i dobre volje da se svladaju osnove. Sam ples jača sve mišiće s naglaskom na mišiće zdjelice i donji dio kralježnice, a cijelo tijelo postaje gipkije. Potiče pravilno držanje, ravnotežu i koordinaciju, ali i sveukupnu svjesnost o tijelu.

Polaznice tečajeva kažu da ih veseli da vide pozitivne promjene na svom tijelu, ali im je tako zabavno na satu da uopće nemaju osjećaj da vježbaju. Dodatno ih motivira što s vježbanjem i njihov ples postaje elegantniji, ali i to što ne postoji tempo koji moraju pratiti kao u mnogim drugim fitness programima, već se mogu prilagoditi svojim mogućnostima.

Također često naglašavaju da im orijentalni ples pomaže kod  oslobađanje od stresa i kod problema s PMS-om. Zanimljivo je da u mnogim europskim zemljama ginekolozi preporučuju pacijenticama tečajeve plesa kao oblik pripreme za porod ili oporavak nakon istog.

Kako su pred nama praznici, želim vam da ih provedete barem djelomično plesno. A ako su vas ove kolumne zainteresirale, u 2010. naučite osnove orijentalnog plesa. U idućoj kolumni pročitajte kako odabrati tečaj koji vam odgovara, kako da naučene pokrete vježbate same i što ako u vašoj blizini nema tečaja.

A sve vas koje se kolebate oko toga imate li smisla za ples ili ne, želim ohrabriti s meni par dragih citata :

"Postoje prečice do sreće, ples je jedna od njih" Vicky Baum, "Nitko ne mari da li plešete dobro, samo ustanite i zaplešite" Dave Barry  i "Svaki problem na svijetu može se riješiti plesom" James Brown !

Ivana Medvedec

31.12.2009. 09:00