Znate li dešifrirati etikete?
Znate li što sve sadrži paket sladoleda? Očekujete li šećer, jaja, vrhnje i mlijeko? Pored očekivanog, pogledom na etiketu ćete saznati da jaja ima samo u tragovima, ali ćete zato na etiketi naći hrpu E brojeva (emulgatori, stabilizatori, arome...).Industrija je pronašla milijun načina za produženje trajanja, pojačavanje okusa, poboljšanje izgleda hrane, a sve to čini kemikalijama koje za posljedicu mogu imati alergije i preosjetljivost na hranu, a neke se čak smatraju kancerogenima i na druge načine štetnima za ljudsko zdravlje.
Među E brojevima, primjerice, puno je onih koji su s vremenom zabranjeni jer je dokazano da mogu biti štetni za ljudsko zdravlje, dok za veliki broj postoje sumnje, ali nema još dovoljno dokaza ili se industrija svim silama iznesenim dokazima i naručuje istraživanja koja opovrgavaju ove podatke. Od svih dodataka, upravo E brojevima treba posvetiti najveću pozornost, jer među njima ima i potpuno bezopasnih, pa je važno znati ih razlikovati (detaljno o E brojevi pisat ćemo u posebnom članku).
Dodaci u gotovim i polugotovim jelima, slasticama i ostaloj visokoprerađenoj hrani mogu se, prema funkciji, svrstati u nekoliko kategorija
Regulatori kiselosti: samo ime im kaže da služe za regulaciju kiselosti, a uključuju punila, te kisele, lužnate ili neutralizirajuće agense.
Emulgatori: uobičajeni su dodaci, a služe za lakše miješanje vode i ulja (masnoća). Najčešći emulgator je žumanjak. Lecitin je emulgator koji se pojavljuje i u prirodi, u jajima, a za industrijsku proizvodnju dobiva se iz soje i sezamovog ulja. Hrani daje homogenost (primjerice, sprečava odvajanje kakaa i kokosovog maslaca u proizvodnji čokoladnih prutića i većine slastica s čokoladom). Lecitin dobiven iz soje, prema nekim istraživanjima, može pozitivno utjecati na razine kolesterola i triglicerida u krvi.
Pojačivači okusa: pomažu da se istakne prirodni okus hrane, koji se gubi tijekom procesa prerade. Najpoznatiji je kontroverzni mononatrij glutaminat. Općenito, vidite li na etiketi naziv "glutaminat", znajte da je riječ o nečemu što je dozvoljeno i uobičajeno, ali mnoga istraživanja pokazuju njegove loše strane, te idu u prilog tvrdnji da gotova jela ne treba prečesto konzumirati.
Modificirani škrob: vrsta sredstva za zgušnjavanje
Stabilizatori: dodaju se u hranu kako bi spriječili odvajanje sastojaka
Konzervansi: sprečavaju kvarenje, odnosno produžuju trajanje hrane. Najčešći su beta-hidroksi-toluen (BHT), te sorbinska kiselina i njene soli. BHT je antioksidans koji čuva svježinu, te se u pravilu dodaje direktno u margarine, žitarice i hranu koja sadrži ulja i masnoće. Sorbinska kiselina obično je prisutna u industriji sira, jer omogućuje razvoj korisnih bakterija, a ograničava razvoj gljivica. Dodaje se praktički u sve fermentirane proizvode, i to ne samo od mlijeka, nego i u vino i kruh, odnosno kvasce.
Zaslađivači: ima ih dosta u većini industrijske hrane, a dodaju se kako prirodni i umjetni zaslađivači, kalorični i oni s manje kalorija. O zaslađivačima smo također često pisali i svakako ćemo još pisati. Po pitanju dodataka industrijskoj hrani važno je znati da zaslađivača ima puno i u slanim jelima (odlični primjeri su kečapi, pizze, lasagne, umaci i gulaši).
Stvari ne treba gledati crno-bijelo – jasno je da bez tehnološkog napretka danas ne bi bilo moguće prehraniti svijet, no važno je i biti informiran, kako bi svatko od nas znao što jede i kako bismo mogli izabrati. Hranimo li se raznoliko i uglavnom jedemo domaću, kuhanu hranu, od povremene konzumacije industrijske ili brze hrane neće nam biti ništa.
Nije ni sva industrijska hrana ista, pa tako ima i vrlo kvalitetnih proizvoda, vrlo bliskih prirodnom obliku, piše trigon.hr. U pravilu, što je hrana bliža prirodnom obliku, to je manje obrađena, pa time i sadrži manje dodataka. Najviše dodataka sadrže gotova jela, koja moraju dugo trajati i biti sigurna od mikroorganizama, ali i biti jeftina u proizvodnji, dobro izgledati i imati privlačan okus, koji se gubi što se više hrana podvrgava postupcima prerade.
Naučite pročitati ono što kupujete
Nije slučajno da se sastojci tiskaju sitnim slovima, te da na etiketama prevladavaju strana, običnim ljudima nepoznata imena i kemijski nazivi, tako da zapravo i ne znamo što jedemo. Proizvođači najčešće izbjegavaju naznačiti u kolikom je postotku neki sastojak sadržan, prije svega jer su voće, povrće i drugi prirodni sastojci uglavnom sadržani u manjoj mjeri nego bismo željeli, a dodaci u većoj.
Iako ne pišu količine/postoci, proizvođač se mora pridržavati pravila da na etiketi sastojke ističe redoslijedom od onog kojeg ima najviše, prema onome kojeg ima najmanje u pojedinoj hrani. U pravilu su prva 3 sastojka sadržana u značajnim količinama, a ostali u manjim. Međutim, nađu li se brojni dodaci na visokom mjestu na etiketi, ta je hrana daleko od domaće.
Sheportal.net
25.01.2012. 10:15
Dodaj komentar
Vezane vijesti
- Znate li što stavljate na lice?
- Znate li odabrati idealne traperice?
- Znate li kako ukloniti mrlje s odjeće?
- Oprez, znate li čime bojite kosu?
- Znate li pravilno postaviti stol za objed?
