Ruža - ljekovita kraljica cvijeća

Ružu nazivaju kraljicom cvijeća. Postojbina joj je Kina, odakle je prenesena u druge azijske zemlje, a potom preko Bliskog istoka u Europu. 

Ruža osvaja ljepotom, pa ne čudi što su je mnogi moćnici još u srednjem vijeku odabirali za obilježje svoga roda i što je susrećemo na njihovim grbovima. Zaljubljenici hortikulture, opsjednuti ljepotom ruže, potrudili su se da upornim ukrštanjem i kalemljenjem cvijet dovedu do savršenstva. 

Postoji nekoliko tisuća raznih oblika, veličina i boja ruža. Išlo se tako daleko da je, u nastojanju da se postigne zadivljujući izgled, zanemaren miris.

Različitih je vrsta ruža sve više, a ružičnjaka sve manje u korist rasadnika u kojima se ta kraljica cvijeća gaji pod plastenicima i na nepreglednim plantažama. Prelijepi cvjetovi pružaju užitak za oko i čine nas sretnima. Iako se teško odvojiti od izuzetnih, kultiviranih oblika, zadržimo se na vrstama koje imaju moć utjecati na zdravlje i ljepotu, a to su ruža galska (Rosa Gallida), ruža stolista (Rosa centifolija), turska ruža (Rosa damascena) te u nas posebno rasprostranjena divlja ruža (Rosa canina).

Ružine latice sadrže eterična ulja, tanine, šećer, limunsku, jabučnu, vinsku i jantarnu kiselinu te niz aromatičnih djelotvornih tvari. Čaj od cvijeta ruže koristi se uvijek kada je potreban prirodni način liječenja. Izvanredno je sredstvo za grgljanje kod bolesti grla, upale i otoka glasnica. 

Njime se može ispirati nos kod teških prehlada, a učinkovito regulira crijevnu mikrofloru poremećenu uzimanjem antibiotika. Primjenjuje se i u ginekologiji kod pojave bijelog pranja. Ružin čaj čisti jetru, poboljšava njezin rad i jača živce, a samim tim osigurava miran san. 

Kupanje u ružinu odvaru blaži nadražaj kože, posebno na mjestima zahvaćenima ekcemom. Zato postoji izreka: "Kada koža prži, obrati se ruži". Od ružinih latica pripremaju se i kupke za smanjenje reumatskih bolova.

U Europi poznat bugarski travar Dimitar Karaivanov sastavio je recept za izradu ružina octa. Prema njegovim uputama, 125 g svježih latica ruže treba preliti jednom litrom kvalitetna bijeloga vinskog octa i ostaviti da odleži devet dana. Ocat je upotrebljiv za obloge i umivanje kod oštećenog tena. Posebno se pokazao učinkovit za ublažavanje svrbeža raznog podrijetla, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pjega.

Turska ruža (đul ruža, Rosa damascena) najviše se uzgaja u Bugarskoj za proizvodnju ulja. Za jednu litru potrebno je oko 3000 kg cvjetnih listića, pa je zbog toga ulje vrlo skupo. Upotrebljava se za izradu parfema i likera. Iz istoga razloga ruže se uveliko uzgajaju i u Francuskoj, Iranu i Sudanu. Kozmetički preparati od ružina ulja spravljani su još u starom Egiptu i Rimu, a i danas su vrlo zastupljeni.

Rosa canina ruža je našeg podneblja. Nju u vidu grmova susrećemo na svakome mjestu. Listovi su joj perasti, naizmjenično raspoređeni, nazubljenih ivica. 

Cvijet ima jednorednu ružičastu krunicu, posebno intenzivna mirisa. Nakon cvjetanja latice otpadnu, a ostaje zeleni, mesnati ovoj, pun sitnih plodova pokrivenih svilenkastim dlačicama. 

Do kraja kolovoza ovoj pocrveni, a s prvim mrazom omekša. Vrlo je ukusan, aromatičan i bogat C vitaminom. Narod ga smatra ružinim plodom i zove ga šipurak.

Učinkovit je kod proljeva (dijareje) jer sadrži tanine. Uveliko se koristi za spravljanje pekmeza i napitaka, a u slučajevima povećane potrebe za C vitaminom, primjerice u vrijeme gripe i prehlade, šipurkov čaj posebno se preporučuje.