Aktualno She biblioteka She preporuka Anketa She imenik

Ravnopravnost spolova u hrvatskoj vojsci

Iz Zaposlene vam prenosimo intervju s Višnjom Tafrom, savjetnicom predsjednika Republike Hrvatske za obranu. Najznačajnija žena u Hrvatskoj kada je u pitanju obrana, govori o svojoj karijeri, odnosu prema ratu i naoružanju te o ravnopravnosti spolova unutar vojske.

Četiri faze uspješne karijere

Jedna od savjetnica predsjednika Republike Hrvatske, pomalo neočekivano, ona je za područje obrane, odnosno za vojna pitanja. Višnja Tafra kaže da se u tom području, netipičnom za žene, zapravo našla slučajno. No, od vremena kad je kao tek diplomirana pravnica teško mogla naći posao u struci te je prihvatila vježbenički staž u obrani, do danas, kada u poslu koji radi pronalazi veliko zadovoljstvo, Višnja Tafra kaže da se njezina karijera može podijeliti u četiri faze.

Naime, nakon završenoga Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1985. godine započela je vježbenički staž u obrani i počela učiti o njoj, do tada, potpuno nepoznatom području. Ubrzo je shvatila da pravo može pronaći i u području obrane. I da je zapravo malo profesionalaca koji se kroz prizmu prava bave obranom. Strpljenjem, marljivošću i iskazanom sposobnošću, prepoznatom od nadređenih, napredovala je postupno, obavljajući gotovo sve razine poslova u državnoj upravi.

Drugo razdoblje uvjetovano je početkom nametnutog rata Republici Hrvatskoj. Povjeren joj je posao načelnice Odjela za mobilizaciju. „Napustiti obranu u to vrijeme bilo bi ravno bijegu”, kaže Višnja. „Prihvatila sam taj profesionalni izazov želeći ne samo opravdati ukazano povjerenje već i dokazati onima koji sumnjaju da su žene u vrijeme kada je najteže – a rat to zasigurno jest – spremne i sposobne odraditi posao za koji su neki do jučer smatrali da je isključivo 'muški'.”

Sa sigurnošću može reći da joj je to bilo najteže i najstresnije radno razdoblje. No, po završetku rata, potreba da upotpuni i formalno potvrdi svoje znanje pokreće je prema polaganju pravosudnog ispita. I upravo kada je pomislila da je obrana za nju završena priča te da je tijekom rata i poraća učinila maksimum, događa se promjena vlasti, 2000. godine.

Potvrda struke

Tada počinje i treće razdoblje novog izazova. Prepoznata kao osoba struke, koja, iako nikada nije bila politički aktivna, postaje prva žena državna dužnosnica u obrani. Prihvaća dužnost tajnice Ministarstva obrane i kreće u novo područje, uređivanje obrambene legislative u skladu s mirnodopskim uvjetima. Na nju se nadovezuje i uređivanje sustava oružanih snaga i kriterija za njihov preustroj. Sa suradnicima stvara sustav koji se uz male preinake primjenjuje i danas i koji je omogućio smanjivanje Oružanih snaga Republike Hrvatske i njihovo prilagođavanje u procesu ispunjavanja uvjeta za članstvo u NATO savezu.

I upravo u trenutku kad je postala zadovoljna poslom koji radi, koji je u sebi pomirio elemente prava i obrane, uslijedilo je nikada ničim obrazloženo razrješenje s dužnosti. Tim činom započelo je njezino četvrto radno razdoblje koje gđa Tafra opisuje na sljedeći način.

„Predsjednik Republike poziva me u svoj tim početkom svoga drugog mandata na mjesto pomoćnice savjetnika za politički sustav. Izazov velik, strah od nepoznatog još veći, a uvjerenje 'možeš ti to' odlučujući. Postupno se uključujem u svijet u kojem sam, kada danas promislim uvijek i bila prisutna, pažljivo ga prateći, s jasno izraženim stavom i opredjeljenjem. S novim poslom dobila sam priliku da izrazim stav, dobila sam mišljenje, pogled na aktualna događanja. Shvatila sam da me to raduje i omogućava da savladam dotada mi nepoznata znanja i vještine.

Prije nešto više od godine dana Predsjednik Republike ukazao mi je čast imenovavši me savjetnicom za obranu. Bio je to moj ponovni povratak obrani. Reklo bi se povratak kući.”

Borac za moderne javne politike

Upoznala sam vas u neobičnoj prilici, kada ste izlagali političke teme i zalagali se za ostvarenje modernih javnih politika. Je li to vezano za vaš prvi mandat u Uredu predsjednika?

Točno, vezano je za moj posao pomoćnice savjetnika za politički sustav u Uredu predsjednika Republike. Upoznali smo se na 9. saboru Hrvatske narodne stranke na kojem sam prisustvovala kao izaslanica Predsjednika Republike. Izrekla sam stavove za koje i danas smatram da trebaju obilježavati djelovanje, kako političkih stranaka, tako i njihovih članova i vodstava. U Hrvatskoj je danas neophodna tolerancija, ne samo ona pojedinačna već i međustranačka. Dijalog, a ne monolog trebao bi postati način političkog komuniciranja. Jedinstvo bi se trebalo postići oko svih pitanja važnih za očuvanje nacionalnih interesa, uz jasnu poruku onima koji sebe smatraju jedinim zaštitnikom istih, da oni to nisu, niti im išta daje za pravo da se tako predstavljaju.

Stranka koja ne sluša glas javnosti i struke već primjenjuje snagu parlamentarne većine, demonstrirajući silu, ne radi za dobro svojih građana, ne djeluje u ime općeg dobra. U njoj pojedinci promiču svoje osobne stavove, u ime vlastite promocije, a nerijetko i probitka. Takvi političari i takve stranke ne bi smjele biti vodeća snaga Hrvatske. I još nešto. U Hrvatskoj je gotovo nestao moral i etičnost. O cijenjenju rada da i ne govorim. Postale su to kategorije koje se više ne vrednuju. Što reći o društvu u kojemu nije sramota biti uhvaćen u laži, prijevari, pljački. U kojemu ne raditi nije sramota nego privilegija. O državi u kojoj se danima piše o krađi milijuna proračunskog novca, u kojoj se javnost zgraža i nakon toga se ništa ne poduzme. Šaljemo li mi to poruku mladima da je takvo ponašanje primjereno, ili čak poželjno? Kako se tako postaje utješan? Krajnje je vrijeme da se nešto učini, da politike postane prepoznatljive, političari vjerodostojni, a institucije neovisne.

Žene u vojsci

Smatra se da žene ne pokazuju interes za vojna pitanja, što vas potiče da se time bavite?

Ne bih mogla reći da žene ne pokazuju interes za vojna pitanja. Pitanje je samo što ste pod „vojnim pitanjima” mislili. I oružani sukobi i obrana od vojne agresije vojna su pitanja. Vojni poziv i poziv u vezi s obranom također su to. Žene su itekako zainteresirane da vlada mir. Pokretačice su nebrojeno mnogo akcija protiv nasilja i rata. A one koje odaberu vojni poziv, ili bilo koji drugi poziv u vezi s obranom, čine to upravo zbog želje za očuvanjem mira. Čak su i pokazatelji o broju žena u sustavu Ministarstva obrane i Oružanih snaga ohrabrujući.

Od oko 21 tisuće pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga žene čine 15,8%. ukupnog broja. Od tog su broja njih 9,5%, ili oko 1 600, djelatne vojne osobe. Za usporedbu, standard NATO snaga je oko 7% žena. Više od četrdeset hrvatskih časnica i dočasnica sudjelovalo je u međunarodnim mirovnim misijama, od čega je jedna žena bila zapovjednica kontigenta vojne policije u misiji ISAF-a u Afganistanu. Hrvatska je imala i ministricu obrane ženu, pomoćnicu ministrice također. A što se moje motivacije tiče, mislim da ste je iz dosadašnjeg razgovora mogli prepoznati. Obrana je zanimljivo i dinamično područje. Pruža stalan izazov.

Pronalazite li prednost u svom poslu s obzirom na činjenicu da ste žena?

Hm, zatekli ste me s tim pitanjem. Ne mogu eksplicitno reći da je to prednost, ali u većini slučajeva nije nedostatak. Ako ste mislili na činjenicu da su moji pretpostavljeni ili moji kolege manje zahtjevni ili da manje očekuju od mene samo zato što sam žena, to nikada nije bilo tako. Mogu čak reći da je bilo obratno. Ponekad mi je trebalo mnogo više truda i dokazivanja nego što bi trebalo nekomu mom muškom kolegi. A s druge strane, u ponekim je situacijama to prednost, u postupku pregovaranja, u postupku postizanja rješenja koje želite nametnuti.

Muškarci u pravilu pomisle da ste kao žena slabiji, suptilniji, da nećete ulaziti u velike borbe, da ste skloniji kompromisu, manje odlučni. I onda se iznenade. Ženskom pedantnošću, strpljivošću i argumentacijom iznenadite ih i postignete cilj. I moram vam još nešto priznati. Cijeli svoj radni vijek, budući da sam pretežno radila s muškarcima, bilo je to izuzetno ugodno okruženje.

Osjećate li katkad podcjenjivanje?

Ako ga i osjetim, pokušavam mu ne pridavati važnost. Nastojim svojom kompetentnošću promijeniti taj stav kod suprotne strane. Mislim da sam vam time odgovorila.

Kako se vi kao osoba nosite s naoružanjem u svijetu?

Kao i većina žena i majki, bila bih najsretnija da oružje u svijetu ne postoji. Međutim, tu utopističku ideju odavno sam odagnala. Naročito kad sam postala svjesna da oni koji ga imaju mogu učiniti neslobodnima one koji ga nemaju. Danas države, unatoč gospodarskoj krizi i dalje izdašno troše na očuvanje sigurnosti. Nekima proizvodnja predstavlja ogroman prihod, drugi na oružje troše velik dio nacionalnih bogatstava samo da ga posjeduju.

Rastužuje činjenica što najveći dio oružja kupuju zemlje u razvoju, koje imaju mnogo većih potreba od naoružanja. Međutim, tu je zonu „velikih interesa” teško promijeniti. Stoga valja nastaviti započete procese ograničavanja naoružanja, zabranu upotrebe pojedinih vrsta. Na tom planu može se još mnogo toga učiniti i mnoštvo zemalja kao potpisnica pojedinih konvencija pridobiti.

Koliko će posao koji sada radite imati utjecaja u vašem daljnjem profesionalnom životu?

Vjerujem da će mi pomoći, iako se u našem društvu nikada ne zna. Nažalost, nismo razvili sustav prepoznavanja i zadržavanja kadrova – profesionalaca i njihova promoviranja na odgovorne i zahtjevne dužnosti. Mala smo zemlja, a tako se lako odričemo kadrova koji imaju specifična znanja iz pojedinih područja. Mene osobno, ovaj je posao učinio komunikativnijom i otvorenijom prema vanjskom okruženju.

Kako vas doživljavaju prijatelji?

To biste pitanje, da imate prilike, trebali uputiti njima. Ali kako ću sada pretenciozno reći da poznajem svoje prijatelje, vjerujem da ću vjerno prenijeti neka od njihovih mišljenja. Od najranijeg djetinjstva smatraju me marljivom i upornom. Znaju da nakon odluke da nešto postignem slijedi nastojanje da to i ostvarim. Rekli bi vam da sam oduvijek ambiciozna. Da sam znala što želim i da sam to nastojala i ostvariti. S druge strane, da sam pouzdana i da neću iznevjeriti prijatelje. Jednako tako i da sam spremna pomoći drugima kad god je to u mojoj mogućnosti. Da sam osjetljiva na nepravdu. Da ne zaboravljam geste pomoći koje su mi iskazane kad mi je pomoć bila potrebna. Da volim dobre ljude, a najviše svoju kćer.

Vječito pitanje među spolovima

O ravnopravnosti u vojsci govori se u cijelom svijetu. Koliko vremena treba Hrvatskoj da žene u vojsci postanu ravnopravni partneri?

Ravnopravnost je vječito pitanje među spolovima. Neke podatke o zastupljenosti žena u Oružanim snaga u Republici Hrvatskoj već sam vam iznijela. Oni zorno pokazuju da se stanje participacije žena u ukupnom broju pripadnika iz godine u godinu poboljšava. Međutim, to ne znači da je i stanje u odnosu na dostupne položaje, a ponajprije u odnosu na razinu činova zadovoljavajuće. Naprotiv, u tom području stanje je lošije.

Ukupni udio žena u statusu viših časnika je oko 10%. Hrvatska nema niti jednu ženu s činom generala, svega 4 brigadirke, oko 30-ak pukovnica. U dočasnicama participiraju s 11%, a u vojnicima s manje od 5%. Nešto povoljniju situaciju nagovješta školovanje za buduće pripadnike djelatnog sastava u programu Kadet. U njemu zadnji naraštaj polaznica doseže gotovo 30%. Pitali ste me koliko je vremena potrebno. Sigurno se to ne može postići preko noći, ali čini mi se da to nije samo pitanje vremena već političke opcije koja obnaša izvršnu vlast u obrani. Koliko je ona spremna na vodeće pozicije postaviti osobe koje će oživotvoriti programe ravnopravnosti vođenjem planske kadrovske politike.

Što ćete raditi nakon prestanka mandata?

Mislim da je još prerano govoriti o tome. Preda mnom je još pet mjeseci rada u Uredu predsjednika. Nakon toga ćemo vidjeti. Možda započne moje peto radno razdoblje, povratak pravu. Nikad se ne zna. Život je prepun iznenađenja.

Koliko ste osobno promijenili percepciju o poslu koji radite i koliko ste pomakli granice koje ste zatekli?

Ne želim biti neskromna, ali mislim da nakon mene neće više biti iznenađenje ako žena postane savjetnica za obranu Predsjednika Republike. Granica je pomaknuta, usvojeni su novi standardi i to ne samo u našem neposrednom okruženju već u cijelom društvu. Takvi mali iskoraci prezentiraju Republiku Hrvatsku kao zemlju u kojoj postoje osobe koje prepoznaju profesionalne vrijednosti neovisno o spolu i političkim uvjerenjima. A to je za mladu državu kakva je Hrvatska velik napredak. Tu svakako mislim na Predsjednika Republike koji mi je ukazao povjerenje. Nakon isteka njegova mandata i nakon prestanka moje dužnosti žena savjetnik za obranu uistinu neće izazvati čuđenje.

Morana Paliković

Fotografije: Ines Novković

14.10.2009. 15:00