Postoji li konstruktivna svađa?

Ima nečeg u izreci "tko se tuče, taj se voli". Svađa nagovještava da partneri međusobno komuniciraju i da među njima postoji bliskost, tvrde bračni terapeuti, pa prema tome, ne mora uvijek biti razlog za zabrinutost. 

Ništa nije gore od toga da između muškarca i žene zavlada šutnja. Ona ukazuje na ravnodušnost, a to je već ozbiljna prijetnja svakom odnosu. 

Zato je teško vjerovati parovima koji kažu da se nikad ne svađaju, te da je upravo u tome tajna njihova uspješnoga braka. Bračna je sreća povezana s načinom na koji partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju sukobe. Suština prave partnerske ljubavi zapravo i jest razumijevanje, suština svakoga odnosa jest – komunikacija. 

Ona ne smije "zagušiti" razgovor i pretvoriti se u borbu za životni prostor. Svađa se treba odnositi na problem ili nesporazum koji trenutačno imate, a ne da povlačite iz rukava "stare račune". Svađa ne smije imati stalno radno vrijeme. Mora se znati kada je započela i kada ste se pomorili. 

Ništa na odnos ne djeluje tako razorno kao skrivanje osjećaja. Osjećaji su energija: mogu se iskazivati u raznovrsnim oblicima, ali ne mogu biti uništeni. Nemoguće je blokirati jedan osjećaj, a da pritom ne ugušimo i neki drugi. Kada god ne pokažemo da smo ljuti, progutamo i dio sebe. Kada partneru ne pokažemo da nas je povrijedio, izgubimo jedan dio svojih osjećaja. Ako stalno potiskujemo negativne osjećaje, vremenom blijedi i naš pozitivni dio i postajemo osobe koje ništa ne osjećaju: niti veselje, niti ljutnju, žalost ili ljubav. 

Dakle, svađa – da, ali onda kada trebamo rješavati probleme. Bolje je povisiti ton nego prešućivati ono što vam smeta. Ne treba bježati od razmirica, a njih mora biti kada s nekim provodite jutra i večeri, kada znate kako pere zube i gdje ostavlja odjeću nakon tuširanja. 

Ne treba cmizdriti i očekivati da onaj drugi odgonetne vaše osjećaje i misli. Slobodno govorite o sebi umjesto da se stalno povlačite. Uostalom, gdje ćete biti svoji ako ne unutar četiri kućna zida?!