Nova komedija u kazalištu Komedija

Crna komedija nema ništa zajedničko s crnim humorom koji je danas toliko u modi. Ona je crna samo toliko što se događa u mraku, a moderna je po tome što je u njoj sve okrenuto naglavce: pozornica je najjače osvjetljena upravo onda kad su glumci tobože okruženi najgušćim mrakom.

Gledatelji koju su, nadamo se, već naviknuti na to da je u kazalištu sve moguće, oslonit će se i ovaj put na svog najvjernijeg saveznika - maštu. Ovu komediju zabluda treba shvatiti kao igru, i to najjednostavniju igru bez kompliciranih pravila i skrivenih značenja. Premda su likovi znalački motivirani, a dijalog duhovit i sofisticiran, Crna komedija je u prvom redu farsa, briljantna igra skrivača koja od gluimca traži da bude i gimnastičar i klaun.

Farsa u jednom činu engleskog dramatičara Petera Shaffera, prvi je puta izvedena 1965 godine. Pridjev "crna" u naslovu ne odnosi se u ovom se slučaju na odrednicu žanra već na činjenicu da se radnja komedije odvija u potpunom mraku, za vrijeme nestanka električne energije.

 Radnja je smještena u London, 60-tih godina prošlog stoljeća u stan mladog, nadobudnog kipara Brindsley-a Millera. Brin i njegova zaručnica Carol "posudili" su od susjeda Harolda skupocjeni antikni namještaj, naravno bez njegovog dopuštenja, ne bi li impresionirali Carolinog oca Pukovnika Melketa i slavnog kolekcionara Georga Bambergera koji im tu večer dolaze u posjet. Zaplet počinje kada se dogodi kratki spoj pa se Carol i Brin nađu u potpunom mraku.

Vrlo brzo ih uhvati panika jer im se jedan za drugim počinju događati nevjerojatni pehovi, komične zabune i krajnje neočekivane peripetije . Pojavljuju se nepozvani gosti, čak i oni koje u tom trenutku najmanje priželjkuju. Protagonisti se iz sekunde u sekundu nalaze u sve težoj i zamršenijoj situaciji koja je uzrokovana najobičnijim nestankom struje.

 Koncept drame baziran je na klasičnom japanskom "Noh Theatre" principu koji podrazumijeva inverziju svjetlosti i mraka na sceni. Dok se likovi u komadu nalaze u mraku, publika ih vidi u punom svjetlu. I obrnuto: dok je u fabuli komedije upaljeno svjetlo, na pozornici vlada potpuni mrak. Taj obrnuti raspored svjetlosti i tame ima svoje simboličko značenje: likovi u drami duboko su uvjereni da ih mrak skriva, ali zapravo gube svoje maske pred očima gledatelja i pokazuju se u "pravom svjetlu".

Tama ih prikazuje onakvima kakvi uistinu jesu. Svjetlo koje oštro prodire na scenu osvjetljava i jednu i drugu tamu, osobnu tamu skrivenu u likovima na sceni, koji su se već davno izgubili u njoj i koji se sada nekonvencionalno i neočekivano iskreno otvaraju pred očima gledatelja. Autor otkriva i još jedan paradoks, jedan naizgled neprihvatljiv zaključak, najočitije pokazan kroz lik Električara koji se bolje razumije u umjetnost od takozvanih stručnjaka. Ostavlja nas da se zapitamo - "Živimo li zapravo u konstantnom mraku i je li sve oko nas uistinu onakvo kakvim se čini?"

Svi likovi predstavljeni su kao stereotipi, neka vrsta virtualnih karikatura, prenaglašenih, ali inače sasvim uobičajenih ljudskih osobina u kojima se može prepoznati i pronaći gotovo svatko od nas. U predstavi glume vodeće zvijezde kazališta Komedija poput Ronalda Žlabura, Mile Elegović, Dražena Čučeka, Željka Duvnjaka i drugih.

Više informacija potražite na www.komedija.hr

17.02.2010. 08:51