'Nema lošeg dana u eteru'
Poznata voditeljica na radiju Antena Zagreb, Irina Čulinović Soldat govori o ljubavi prema radiju,a podsjetila nas je i na šalu s NLO-om na račun gradonačelnika koju je Antena izvela potkraj prošle godine i za koju su bili nominirani za svjetskog radijskog Oscara
Put od kazališta u rodnom Sisku, preko poznatog županijskog radija Quirinus, zatim HTV-a, Obiteljskog radija i, napokon, radija Antena Zagreb, prošla je jedna od danas najpoznatijih i najslušanijih radijskih voditeljica. Od 14. svibnja prošle godine, kad je s emitiranjem počela Antena Zagreb, svakog radnog dana, od 9 do 13 sati ,u eteru je s vama Irina Čulinović Soldat. Prema istraživanjima, kad sjedite na semaforu u automobilu, u svakom se drugom automobilu pored vas sluša radio Antena. A ako je pri tome još u eteru naša sugovornica, jamčimo da će vam njezin zvonki glas uljepšati dan ili vas, barem, nakratko oraspoložiti.
Uvijek spremna na šalu, Irina je potkraj prošle godine, zajedno sa svojom producenticom, izvela nesvakidašnji štos koji su kasnije prenijele televizijske postaje u zemlji i svijetu, a radio Antena je za tu šalu nominiran za radijskog Oscara koji im je, nažalost, za dlaku izmakao. Naime, nakon najave zagrebačkoga gradonačelnika da će Grad kupiti tenk za krizna stanja, Irina i Katarina su odlučile da će se našaliti i pokazati gradonačelniku i građanima našega glavnoga grada kako zapravo izgleda krizno stanje te su objavile da se nad Zagrebom pojavio NLO.
Osim radijskog posla koji obožava, Irina je zamjenica direktora producentske kuće Megaprodukcija, a sa svojim je suprugom nedavno otvorila portal Ordinacija.hr na kojem možete dobiti sve relevantne informacije o lijekovima, privatnim ordinacijama i sl., ali i zabaviti se čitajući kolumne poznatih liječnika i drugih javnih osoba.
Na HTV-u sam radila svašta, ali nikad nisam 'izgubila glavu' za televizijom
Z: Svojedobno ste radili na HTV-u, što znači da ste iskusili rad i na radiju i na televiziji. Kako biste usporedili rad u ta dva medija?
I.Č.S.: Televizija mi se također dogodila slučajno i zapravo sam oduvijek imala neki čudan odnos s njom. Uvijek smo bili na “lijevoj nozi”, vjerojatno zbog toga što sam imala prevelika očekivanja. Na HTV-u sam radila svašta, ali nikad nisam “izgubila glavu” za televizijom. Usporedbe zapravo nema, jer nisam osjetila tu emociju koju sam morala osjetiti. HTV pamtim kao osinje gnijezdo, kao mjesto s mnogo ljudi koji imaju mnogo problema. Jako je stresno raditi na televizijama u Hrvatskoj općenito, ima mnogo konkurencije, napetosti, nesigurnosti, neizvjesnosti. Meni je to bilo neizdrživo, ali i nedovoljno zanimljivo da bih postala jedna od onih koji se utrkuju. A,da budem iskrena, nisam se previše ni trudila.
Z: Jeste li za radio posebno emotivno vezani ili je šihta od 9 do 13h naprosto dio vašega radnog dana?
I.Č.S.: Radio je za mene radost. Radio je za mene jedini dio dana koji mogu uzeti za sebe. Radio je nešto bez čega, u ovom trenutku, ne bih mogla. Sve mi uzmite, ali nemojte mi uzeti radio. Ne znam osjeća li se tako recimo naš ministar obrane ili gospođa koja radi na šalteru u banci, ali vjerujem da sam privilegirana time što radim posao koji neizmjerno volim. S druge strane, morate znati da je radio svojevrsni “manekenski posao”. On ima svoju granicu. I ne bih voljela da me netko mora podsjećati na to da sam prestara za taj posao. Pokušat ću maksimalno osvijestiti sebe pred mikrofonom da znam osjetiti kad će biti dosta. A to nije lako. Radio stvara potrebu. Možeš utjecati na to da nekoga usrećiš i da napraviš nešto dobro. To je kao fiziološka potreba. Ne možeš ostaviti mikrofon i reći: “Od sada ću biti savjetnik za računalna pitanja”.
Ima loših dana u životu, ali nema lošeg dana u eteru
Z: Svi imamo loše dane na poslu. Kako je to na radiju? Imate li pravo na loše dane ako ste svaki dan u eteru?
I.Č.S.: To je zanimljiva pojava. Kad ulazite u eter stavljate slušalice na glavu. Ulazite u oazu. Ja to zovem oaza, jer u seknudi sve nestaje. Dogodila mi se nedavno zanimljiva situacija. Bila sam loše volje, tužna. Došla sam na radio i plakala sam. Međutim, kad sam stavila slušalice na glavu, u trenu sam promijenila raspoloženje. U eteru sam se ponašala kao da se ništa prije toga nije dogodilo. S tim da ja to nisam čak niti osvijestila. Moja prijateljica Tihana, producentica Morning showa,upozorila me na to da sam tren prije plakala, a tren kasnije veselo govorila u eter. Tu se ne radi niti o odgovornosti, niti o glumi. To je naprosto drugi svemir. Tu vrijede druga pravila. Prema tome, nema lošeg dana na radiju. Ima loših dana u životu, ali nema lošeg dana u eteru.
Kad sjedite u autu i okrenete se oko sebe,doznali smo iz istraživanja, svaki drugi sluša Antenu
Z: Biste li se složili s tvrdnjom da Antena Zagreb njeguje američki tip programa više od bilo kojega drugog radija u Hrvatskoj?
I.Č.S.: Antena svakako nije spontani proizvod. Antena Zagreb je prvi proizvod na našem tržištu koji je nastao na principu istraživanja onoga što ljudi žele slušati. To se, prije svega, odnosi na to žele li više ili manje glazbe. Kakve glazbe? Svaku pjesmu puštamo zbog toga jer je određen broj ljudi rekao da tu pjesmu voli slušati.
Antena Zagreb je nastala u suradnji s tvrtkom iz Njemačke . I tu se slažem s vašom tvrdnjom, ali, kao što vidite, to nije slučajnost. Nije svejedno kako ćete čitati vremensku prognozu, koje ćete riječi koristiti, kako ćete ući u program, koliko će dugo trajati vaš sadržaj, na koji ćete ga način prenijeti, kako ćete odabrati da taj sadržaj ide baš taj dan u toliko sati. To je Antena. Jako mnogo rada. Mi funkcioniramo kao mali isječak iz neke američke priče. I zbog toga su naši rezultati neočekivano fantastični.
Druge su radio- stanice priznale da je Antena napravila velik poremećaj na tržištu. A znate da u recesiji ima mjesta samo za određen novac, samo za najkvalitetnije.
Z: Sjećate li možda nekih posebnih situacija iz etera? Neugodnih, smiješnih?
I.Č.S.: Ima takvih primjera više. Recimo, javila se gospođa koja je u nagradnoj igri dobila karte za kazalište, a ja je pitam:” Vodite li supruga u kazalište?” A ona odgovori: “Moj suprug je umro”. To je recimo neugodna situacija iz koje treba znati izaći na pristojan način.
S druge strane, kad se dogodi nešto lijepo izađem iz studija sretna jer imam osjećaj da sam napravila dobro djelo. Nekada, kad sam radila na radio Quirinusu u Sisku, radili smo emisije u kojima su nas ljudi zvali zbog komunalnih problemima koje smo mi onda nastojali rješavati. Tako je jednom bio problem s dijelom ceste koja je, na kraju, asfaltirana na našu inicijativu. Otada, kad god prođem tom cestom sjetim se da sam, zajedno sa svojim kolegama, napravila nešto dobro za Sisak i njegove stanovnike.
Na Anteni je nedavno jedan gospodin zvao prometni servis, a moja producentica je zapisala Goran umjesto Zoran, pa sam tako ja i prenijela u eter. Onda je on ponovo nazvao i rekao da je on Zoran, a ne Goran, ali da bi jedna kavica mogla sve riješiti. S obzirom na to da nam je pokrovitelj Franck, ja sam Zoranu poklonila kavu za cijeli mjesec, iako nije bio u nagradnoj igri koja se u tom trenutko odvijala,a u kojoj smo dijelili kavu. To su te neke situacije u kojima se mogu prekršiti pravila i nekoga usrećiti.
Z: Od zanimljivosti iz etera je svakako posebna i priča s NLO-om?
I.Č.S.: Naravno. To je bilo nezaboravno. Sve je počelo s “Bandićevim tenkom” odnosno, kada je gradonačelnik objavio da će kupiti tenk za slučaj krizne situacije. Mi smo se u vezi s tim šalili i tada je u redakciju ušao naš vlasnik gospodin Hrvačić i rekao nam: “Ako ste hrabre, napravite pravu spačku”. Mi smo zaključile da se takva prilika ne propušta. Onda smo moja producentica Katarina i ja počele smišljavati priču. Na kraju smo odlučile da ćemo objaviti vijest da se NLO pojavio iznad Zagreba i na taj način stvoriti “kriznu situaciju”.
Z: Kako je tekla “akcija”?
I.Č.S.: U najavi u 9 sati rekla sam da se NLO pojavio iznad Zagreba, a nešto kasnije sam počela nesuvislo pričati u eter i rekla da se ispričavam, ali da ćemo se javiti malo kasnije. To je bila moja najlošija izvedba na radiju ikad, jer, što god da se događa, bilo kakvo ometanje u eteru, ja mogu izvesti na način da to slušatelj ne primijeti. Tada sam napravila budalu od sebe i pretvarala se kao da se ne znam izvući iz situacije. Već nakon deset minuta na Antenu je došla policija pitati o čemu se radi. Mi smo javili na portu da svima koji zovu potvrde našu informaciju. Tako je krenulo, zatim se javio čovjek koji je tvrdio da je čuo nešto što je zvučalo kao eksplozija, panika se širila, ljudi su prestali slati djecu u školu.
Nitko nije mogao znati da će se stvar razvijati u tom smjeru. To je, s druge strane, nama bio odličan pokazatelj koliko se Antena sluša i koliko nam ljudi vjeruju. U 11 sati objavili smo da se radi o šali. Bila je to nekontrolirana situacija. Zvali smo i gradonačelnika da komentira slučaj, međutim, nije želio. Navečer nam je ipak čestitao. Tu su našu spačku objavili i strani mediji, od San Francisca, njemačkog RTL-a, Bugarske, pa sve do Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine.
Z: Znači to je bila šala direktno na račun gradonačelnika?
I:Č.S.: Mi smo to napravili jer je gradonačelnik tjedan dana prije rekao da za dva milijuna kuna otvara krizni štab, kupuje tenk, letjelice. Nama se činilo da se stvara nepotrebna panika i nije nam bilo jasno zbog čega svi ti tenkovi i letjelice. Pa, kad žele paniku, evo im je.
Kakve su to poruke ljudima od tamo neke izabrane ekipa koja treba odlučiti je li kriza ili nije? A ljudi, jadni, samo klimaju glavama i sve im je dobro. Željeli smo inicirati paniku. A mislim da je našem gradonačelniku i bila panika.
Z: Na osnovi te šale bili ste u siječnju nominirani i za radijskog Oscara?
I.Č.S.: Da. Radi se o svjetskom radijskom Oscaru za radio- postaje koje nisu smještene u Sjedinjenim Američkim Državama, znači za Kanadu i Europu. Ta nagrada ima više kategorija. Na kraju smo izgubili od Rumunja. Nama je kompliment bio što smo uopće bili nominirani. Takav PR nije nitko očekivao. S nama je u konkurenciji bila i šala s lažnim Sarkozyjem u kojoj su kanadski komičari smjestili Sarah Palin.
Moram samo reći da mi je bilo žao uplašenih majki. To je bio radijski štos, ali je izašao izvan kontrole i ja sam se na svom blogu ispričala ljudima koji su se zaista uplašili. Policija nas na sreću nije tužila.
Z: Osim što ste radijska voditeljica, upravljate producentskom kućom koja proizvodi dijelove programa Zagrebačke televizije. Koje su vaše obaveze u tom segmentu?
I.Č.S.: Tako je. To je moje upoznavanje televizije s druge strane. Moj posao je financijski rezultat. Na lokalnoj televiziji možeš zaboraviti sve ideje i kreativnost.
Inače, odrađujem sastanke, određujem termine, potpisujem ugovore, dogovaram cijene i slično. Moja se uloga na televiziji mijenjala kako se Zagrebačka televizija mijenjala iznutra, što se nije baš vidjelo, a žao mi je što se nisu dogodila neka bolja vremena konkretno za televiziju u Zagrebu. Događalo se da smo imali krive ideje, pa smo imali dobre, ali su bile megalomanske, pa je bilo preskupo, pa smo se zadužili, pa smo otpustili mnogo ljudi da bi preživjeli, da bi ponovo došli do nule.
Z: Imate vi i treći posao. Zajedno sa suprugom otvorili ste internetsku stranicu pod nazivom Ordinacija.
I.Č.S.: Moj suprug radi u tvrtki koju smo zajedno osnovali prije nekoliko godina. Naša se tvrtka bavi još nekim stvarima, ali je ovo sada naš najvažniji projekt. S nama radi sedmero ljudi. Radi se o portalu koji ima mnogo različitih, zanimljivih, korisnih sadržaja, a ima veze sa zdravljem. To bi bila, recimo, lifestyle medicina. Mogu se na njoj pronaći svi lijekovi, liječnici iz privatne ordinacije, klikom se može ući u ordinaciju privatnog liječnika, imati video o njemu. To je prva jedinstvena baza podataka privatnih liječnika i ordinacija.
Tu su i kolumnisti liječnici, ali i poznati ljudi iz javnog života poput dr. Glumičića, dr. Kaliterne, zatim Barbare Kolar i Hrvoja Šalkovića. Svi su na određen način vezani uz zdravlje. Barbarina se kolumna zove “Zdrava pamet”, a Šalkovićeva “Putovanja liječe”. Adresa stranice je je www.ordinacija.hr i tek je nedavno pokrenuta.
Razgovarala: Ana Gruden (arhiva časopisa Zaposlena)
Fotografije: Antena Zagreb

04.06.2009. 12:00
Dodaj komentar
Vezane vijesti
- 'Nema lošeg dana u eteru'
- 'Radio je moj najbolji ljubavnik'
- 'Radio je moj najbolji ljubavnik'
- 'Sitnice me čine sretnom osobom'
- Još tjedan dana do velikog koncerta “Božić s Danijelom i prijateljima”



