Kako riješiti neugodne situacije na poslu

Prijatelje i partnere biramo, a u poslovnom okruženju radimo s ljudima koji su nam na raspolaganju. Među njima ima onih jednostavnih, marljivih, iskrenih, koji dobro prihvaćaju kritiku, poštuju druge i njihov rad, vole raditi u timu, a ima i onih drugih – lijenih, zaokupljenih osobnim problemima, koji ne poštuju pravila i koji svaku primjedbu shvaćaju kao osobni napad. 

 

Postoje ljudi koji najveći dio vremena na poslu provode u napetostima i problemima svih vrsta, a ima i onih koji sve probleme rješavaju nekako usput, s lakoćom. Takvi skoro nikada ne izgledaju previše zabrinuto, za njih ne postoji težak ili nerješiv problem i oni probleme na poslu nikada ne shvaćaju osobno. Ipak, takve su ''biljke'' rijetke - malo je prirodno nadarenih za rješavanje ''tricky'' situacija bez stvaranja neugodnog okruženja. 

 

Nije lako nekome reći da ne radi dobro, smanjiti plaću ili ovlasti, kao ni nositi se sa šefom koji se na vama iskaljuje jer su ga djeca ujutro gnjavila ili koji vas uporno pretrpava poslom koji ne stižete obaviti, a pritom ga čak i ne zanima koliko se trudite i radite... Bez obzira nađete li se u neugodnoj situaciji kao nadređeni ili kao podređeni, predlažemo nekoliko korisnih savjeta i strategija. 

 

1. Probleme treba rješavati, a ne spremati ''pod tepih'', jer ono što niste riješili danas, već vam se sutra može obiti o glavu. To što ste neodgovornom kolegi progledali kroz prste, vjerojatno vam se neće vratiti kao njegova zahvalnost, već će vas i drugi puta ostaviti na cjedilu. Kada vam nakon nekog vremena pukne film, situacija će biti samo gora, jer ćete vjerojatno u bijesu reći ono što ne biste željeli. To, dakako, ne znači da morate cjepidlačiti oko svake sitnice, već da probleme treba rješavati dok su vrući. 

 

2. Naučite jasno i otvoreno iskazati ono što očekujete od kolega na poslu. 

Jedna od čestih grešaka koje činimo u odnosima - partnerskim, poslovnim, prijateljskim, roditeljskim…- jest da smatramo da drugi znaju što mi mislimo i osjećamo. Vaš kolega možda uopće ne zna da vas jako ometa dok glasno razgovara s frendovima telefonom, a vi se pokušavate koncentrirati na posao. 

Vaš podređeni možda nije svjestan da, bez obzira što je radno vrijeme fleksibilno, vi želite da dolazi na posao do devet sati. Možda vaši nadređeni nedovoljno cijene vaš posao jer ne znate jasno iskazati svoja stanovišta. 

 

3. Izbjegavajte kritiku, napad, optužbe. 

Nitko ne želi čuti da se o njemu loše govori. Kada nas netko napada, instinktivno se branimo tako da i mi napadamo ili se povlačimo i uopće ne želimo razgovarati. Kako onda reći ono što nam smeta? Tako da govorite u prvom licu. Kada govorimo "ti si neodgovoran", "opet kasniš", "ne radiš dobro", kritiziramo. 

To su takozvane ti-poruke, u kojima ne govorimo o sebi već o drugima. Tada najčešće osuđujemo, etiketiramo, kritiziramo ili kažnjavamo. Ako kažemo "oprosti, ja sam od onih koji se u buci ne mogu koncentrirati, pa te molim da tiše govoriš", vjerojatno ćemo postići više nego ako kažemo "samo telefoniraš i brbljaš s frendovima. Nitko od tebe ne može raditi!". 

 

4. Ne vrijeđajte osobu, već ukažite na njeno ponašanje. 

Mnogi to ne uočavaju, no velika je razlika kad nekome kažete npr. da je tip koji nikada ne može stići na vrijeme ili kad govorite samo o konkretnoj situaciji u kojoj je osoba zakasnila.

U prvom slučaju uopćavate i napadate osobu, u drugom slučaju se ograničavate samo na razgovor o konkretnom problemu. Svakako jasno naglasite posljedicu ponašanja. Dakle, "ako ne dolaziš na vrijeme na posao, neću moći od drugih zahtijevati da budu točni."

5. Ako već izbije scena i kažete što niste trebali, pričekajte dok se svima smire strasti, a nakon toga se – ispričajte. Vaša će dobra volja vrlo vjerojatno smekšati "drugu stranu" pa će se tako odnosi brže vratiti na staro. Ispričati se može i nadređeni i podređeni, što također mnogi gube iz vida, misleći kako već sama pozicija nadređenog znači da ''on nema kome polagati račune''.