Aktualno She biblioteka She preporuka Anketa She imenik

'Kad sam na sceni, vrijeme ne postoji'

Sheportal vam predstavlja Tatjanu Bertok Zupković, glumicu snažne scenske energije i osobnosti. Tatjana Bertok Zupković je članica Drame HNK-a Osijek i predavačica na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku. Kako sama kaže ostvarila je svoju želju jer je oduvijek željela raditi s mladim studentima glume.

Tatjana je već rano, na drugoj godini Akademije pokazala iznimnu fascinaciju snažnim dramskim heroinama. Otad se intenzivno, sve do danas upuštala u filozofsko istraživanje žene, te upravo ta vrsta glumačkog angažmana dovodi do sjajnih glumičinih uradaka.

Nedavno je premijerom monodrame 'Molly Bloom' pokrenut novi kulturni projekt u Osijeku 'Novo kazalište u Barutani'. Tatjana je izvela monodramu pisanu prema 18. poglavlju romana 'Uliks' Jamesa Joycea o usamljenoj ženi koja čeka svog muškarca. Glumica je za Sheportal prokomentirala da li žene uvijek čekaju muškarce i objasnila kako se uopće ne opterećuje starenjem.

Igra na daskama

Često tumačite zahtjevne uloge snažnih dramskih heroina. Kako se pripremate za uloge?

'Kada krećemo raditi novu predstavu uvijek je sve isto: čitače probe, razgovori s redateljem, upoznavanje s kostimima, scenografijom… Znači, koji god žanr radili, bilo da je to klasika ili 'laki' komad za zabavljanje publike rad je uvijek isti, uvijek krećemo od nulte pozicije u svemu. Ljudi misle da je komediju napraviti jednostavno i brzo ( kao što je rekao moj poznanik: 'naučite tekst, malo se zezate na sceni i to je to'). 'Meni je drago da publika ima taj dojam lakoće jer je to nama i cilj, naravno, igrati se i zabaviti publiku, ili ju potaknuti na razmišljanje. Nama je izazov igrati odličan tekst, sjajne likove i osobnosti oživjeti i donijeti na scenu, tako da je ono što obožavam u svom poslu - neprestano učenje, budnost u nama koja nas tjera na otkrivanje uvijek nečeg novog i ta igra, naša zaigranost kada stvaramo novu predstavu, jer bez igre i mašte nas na sceni nema.'

Koji je lik koji ste utjelovili najsličniji Vašem prirodnom karakteru?

'Svi su oni ja! Bez mene nema njih! Ako me pitate za najdraži lik to vam nikada ne mogu odgovoriti, dok najdraže predstave to bi se već moglo rangirati.'

Nedavno se u Osijeku održala premijera monodrame 'Molly Bloom', dramatizacija posljednjeg poglavlja kultnog Joyceova romana 'Uliksa' u kojoj Vi tumačite Molly, ženu koja čeka muža da se vrati kući. Jesu li žene uvijek te koje čekaju muškarce?

'Da, monodrama 'Molly Bloom', čija je premijera bila 16.6., dan kada se i Joyceov roman 'Uliks' događa, u suradnji s dramaturginjom Marijanom Fumić, zapravo je tekst u koji sam ja bila zaljubljena još kao student i sada je ugledala svjetlo dana. Joyce je fenomenalan! To je napisano 1904., a priča je aktualna, današnja i ženska kao da je napisana 2009. To su zapravo teme i pitanja koja su svevremenska, odnos muškarca i žene, naše gledanje na neke teme, 'njihovo' gledanje na te iste teme, naravno, kao što uvijek jedni drugima govorimo 'ti mene ne razumiješ; moj mozak funkcionira drugačije'. Uvijek isto, da! Da li su žene uvijek te koje čekaju, pa i da i ne. Promijenilo se to, naravno, jer prije žene nisu radile da bi bile u kući, brinule se za djecu i kuću. Danas ima žena koje odluče ostati u kući, ali većina žena danas radi. Dok glumci imaju specifično radno vrijeme, tako da je kod mene slučaj da mene muž čeka!'

Glumite li ponekad i u privatnom životu?

'Ovo me uvijek pitaju, ali zamislite, zapravo ironično, ali ja sam vam privatno kao otvorena knjiga. Ja čak ne znam niti lagati, meni na licu, u oku sve piše, nekada ne moram niti govoriti! Mi smo glumci, većinom, ima vjerojatno iznimaka, ljudi koji su otvoreni, bez maski privatno, jer mi imamo predstave, scenu na kojoj smo netko drugi. Da smo privatno netko drugi, na sceni bi morali biti netko treći, a to mislim da ne bi izdržali i da je to nemoguće. Naravno da mi moj poziv nekada i pomogne, ali to nije pitanje glume, nego većinom otvorenosti i spontanosti za nešto reći ili učiniti.'

Kazalište donosi priče o ljubavi, strasti, ali i zločinu. Što mislite o zločinu iz strasti i opravdavate li ponekad svoj lik?

'Zločin iz strasti je uvijek u pitanju. Strah, ljubav, mržnja, to su emocije koje su snažne i koje kada se poremete i isprepletu dovedu do zločina! Strast može biti prema novcu, ili strast prema nekome.To znamo iz serija: dva jedina moguća motiva ubojstva su novac i ljubav. Što se tiče mojih likova i oni su ti koji imaju i dobru i lošu stranu. Kada igram negativnu osobnost, ja ju igram tako kako je napisano, ali kroz priču se zapravo uvijek pokaže da nitko i ništa nije crno –bijelo, nego nas okolnosti učine onim što jesmo.'

Kroz glumu istražujete i upoznajete vlastito tijelo. Je li tijelo glumcu sluga ili gospodar?

'U zdravom tijelu zdrav duh' - ovo je kod nas potpuno točno. Jedno prati drugo, i obrnuto. Evo, pogledajte našeg Peru Kvrgića npr. U sjajnoj je kondiciji i mentalnoj i fizičkoj! A to je ono što u nama mora biti u skladu da bi mogli biti na sceni i raditi svoj posao!'

Najbolje godine

Što ste sve naučili i spoznali o ženama, njihovim vrijednostima i slabostima istražujući ženske likove koje tumačite?

'Iskreno, što više učim, čitam, gledam, sve manje znam, ne samo o ženama nego i o stvarima općenito. Ja mogu govoriti o sebi, ne općenito, jer svi smo mi jedinstveni i svoji. Što sam starija, s više životnog iskustva, stvari se poslože u glavi, zreliji si, pitanja koja su nas mučila s 20 godina sada su odjednom sjela na svoje mjesto. Ove moje godine, a sigurna sam da ću ovako govoriti i za 10 godina, jako su mi drage, da ne kažem da su najbolje. A to je zrelost. Tako pristupam i svojim likovima, zrelo, temeljito i pošteno! Nema čovjeka na svijetu bez mana i slabosti. Nitko nije savršen.Obožavam taj citat iz filma 'Neki to vole vruće', jer to je jedina istina.'

Predajete na osječkoj Akademiji i radite sa studentima glume. Kako se osjećate u ulozi mentora mladim glumcima?

'Da, predajem na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku! Kako ide ona kineska poslovica: 'Čuvaj se svojih želja'! Moja je želja uvijek bila suradnja s mladima i to sam i radila. Od studentskih dana bavim se i surađujem s mladima, tako da me poziv na Akademiju razveselio, jer znam da imam osobine potrebne za rad s studentima i želju, naravno.'

O prolaznosti

Kako se kao žena nosite sa starenjem i pomažu li Vam uloge u prihvaćanju vlastite prolaznosti?

'Starenje?! Moram reći, malo se pohvaliti, da mi ne daju moje godine, makar mi smanje 8 do 10 godina. Što je divno! Ha! Ma, svi se mi vidimo u ogledalo i znamo gdje smo. Ja ne koristim ništa od nekih posebnih krema i preparata. Ponekad me zapeče savjest jer sam komotna po pitanju ulaganja u sebe; imam sreće za sada sve obavlja genetika. Sada sam u godinama koje su nešto između; ne mogu igrati mladu curu, ali nekako ne odgovaram i nekom zrelijem.. To je kod nas vrlo raznoliko. Naš fizikus nas većinom stavlja, naravno i habitus, u uloge koje nam dolaze. Što se tiče prolaznosti moje i svih nas zapravo je obrnuto. Uloge mi pokazuju da smo uvijek tu i da je sve to veliki krug u kojem se vrtimo. Kad sam na sceni, vrijeme ne postoji!'

Mijenjaju li Vam uloge pogled na svijet?

'Svaka priča, pisac, pov. razdoblje, nas uči nešto novo. Kako se sa svakom pročitanom knjigom u meni nešto promijeni, tako je i s novom ulogom koja uvijek donese nešto novo, neku misao, situaciju koja te mijenja. Tako je i u životu, svaki susret s potpuno nepoznatim čovjekom u trgovini, na ulici, u tramvaju nas mijenja u poimanju svijeta i ljudi i nas samih!

Može li glumac kroz likove koje glumi na neki način postići besmrtnost?

'Za glumce kažu da su dugo vitalni i da izgledaju mlađe nego što jesu. Ja mislim da je to točno, jer naš je posao divan, mi se cijeli život igramo, a to su emocije koje valjda utječu i na fizičko tijelo! Pitanje besmrtnosti.. Može kako ne! Ali, to su likovi nama poznati iz drugog medija –filma. To je ono što ostaje zabilježeno. Kao i kod nas, kao i svugdje, uostalom, nema te ako nisi u medijima, na tv –u, jer to gledaju mase. A u kazalište dolazi mali broj ljudi, zapisi o nama su fotografije. Mi živimo samo s publikom i svaki zapis predstave je samo informacija, nikako kompletan doživljaj tog zajedničkog disanja publike i glumaca!'

Razgovarala: Martina Medverec

Foto: Željko Šepić

01.07.2009. 16:58