Djeca i kućna pravila
Želite li da vas dijete posluša, tada vaša odgojna pravila trebaju biti u skladu s njegovim godinama, jasna i kratka, pozitivna a ne negativna... Niti previše stroga, nikako nedosljedna. Kako pronaći ravnotežu?
Obiteljski život treba imati mala kućna pravila. To znači da dijete treba znati kada je vrijeme za ručak i kako se treba ponašati za stolom te kakvu nagradu može očekivati ako pospremi svoje igračke, a kakvu kaznu ako u napadu ljutnje prolije tanjur s juhom, piše trigon.hr. Djeci je potrebna struktura jer im ona daje osjećaj sigurnosti. Odgojna pravila djetetu pomažu da shvati što je poželjno a što nepoželjno ponašanje.
Kada su pravila djelotvorna? Ona u skladu s uzrastom djeteta.
Dijete mlađe od dvije godine ne može shvatiti zašto nešto ne smije činiti. Ako je jednogodišnjak u zanosu igre otvorio tatinu poslovnu torbu i iz nje vadi spise i dokumente, ništa mu neće značiti upozorenje "Ne smiješ dirati tatine papire!". Umjesto objašnjenja, uzmite mu dragocjene papire iz ruku i dajte nešto drugo, bez obzira na to što će vaše malo zlato plakati i protestirati. Starije dijete možete naučiti da "tatina torba nije za igru".
Kada su pozitivna, a ne negativna
Dijete će vas prije poslušati kada mu kažete što od njega očekuje, nego ako mu kažete što ne smije raditi. Primjerice, recite: "Nakon večere idemo u krevet i onda ću ti ispričati priču!", a ne: "Ako ne budeš u krevetu, neću ti ispričati priču!"
Kada su jasna i kratka
Djeca ne razumiju dugačke poruke. Još manje dvosmislene i ironične. Ako dijete hoda uokolo ručicama umrljanih čokoladom, a vi mu kažete: "Da, baš me zanima hoćeš li sve uprljati!", vrlo je vjerojatno da će po cijeloj sobi ostaviti tragove prstića, piše trigon.hr. Jasna poruka bi bila: "Operi ruke i onda ćeš se moći igrati!" Nisu djelotvorne niti one naredbe koje završavaju pitanjem (Zar ti ne znaš gdje je kupaonica?), niti ako se u njima osjeti vaša dvojba (Stvarno ne znam zašto sam ti dala čokoladu kad se sav uprljaš!).
Koliko strogosti (popustljivosti)?
Ako imate vrlo stroga odgojna pravila, dijete će kod kuće možda biti "dobro" i "poslušno", ali to ne znači da će se tako ponašati u vrtiću, školi ili među vršnjacima. Dapače, upravo izvan kuće može iskazivati sav bijes koji ne smije pokazati pred mamom i tatom. Nadalje, dijete će učiti da odgovornost o tome što sve treba činiti određuju drugi, te da su za sve dobro i loše što mu se događa "krivi drugi". Nerijetko se događa da baš djeca strogih roditelja u pubertetu počinju iskazivati snažan bunt prema strogim pravilima.
Previše strogosti nije dobro. Kao niti previše popustljivosti.
S druge strane, ako ste umorni i preopterećeni, te nemate strpljenja tražiti da dijete poštuje kućna pravila, već mu dopuštate da vam "skače po glavi", pokazujete mu nezainteresiranost. Ni takav odgojni stil nije dobar. I takvoj djeci nedostaje samodisciplina.
Ovo i jest jedna od najtežih roditeljskih dvojbi. Današnji su roditelji mnogo svjesniji djetetovih potreba nego što se o odgoju razmišljalo prije dvadesetak i više godina. Intuitivno znamo da djeci treba postaviti granice i dati jasna pravila, a opet, stalno nas uče da na svijet gledamo i iz dječje perspektive. Bitno je samo pronaći ravnotežu, a to vi ipak znate same najbolje.
Sheportal.net
07.04.2011. 08:26
Dodaj komentar
Vezane vijesti
- Djeca i seksualnost
- Zlatna pravila za sretnu svakodnevicu
- Modna pravila koja se smiju prekršiti
- Kućna finska sauna
- Savršena kućna manikura u par koraka
