Savjet dana

Na prvi bi se pogled većina vjerojatno zaklela u istinoljubivost. Volimo istinu, ali onda kada mi određujemo pravila, kad nam priznaju prava, lijepo je primati komplimente, ponizno prihvaćamo (ali samo neke) svoje mane. Ali budimo iskreni prema sebi, tko voli čuti istinu kada se govori o njegovim nedostacima?! 

Uglavnom želimo čuti da smo u pravu i osjećati se ugodno u svojoj koži, a za to nam je potrebno priznanje, a ne kritika. 

U tome i jest kontradiktornost ljudske prirode. Možda smo i nezadovoljni sobom te onime što nam se događa, ali se teško suočavamo s idejom da "nešto ne radimo kako treba". 

Kada nam stvari krenu loše, nalazimo bezbroj opravdanja. Krivi su drugi, a ne mi. Ako slučajno i priznamo da griješimo, tada pronalazimo samoopravdanja. Eto, skloni smo kašnjenju i što se tu može, planemo prije nego što čujemo tuđe mišljenje, ali to su geni, to je jače od nas.

 

 

Želimo li uspijevati u poslu, ljubavi, imati kvalitetne odnose s partnerom, djecom, prijateljima, roditeljima, za početak trebamo biti iskreni prema sebi. Trebali bi se upitati – gdje se mi nalazimo na svom životnom putu i gdje bismo željeli stići. 

Kada putujemo na more, imamo vrlo jasne parametre: znamo cilj i način na koji ćemo doći na odredište, znamo koliko nam vremena treba ako se zaustavljamo usput, a koliko ako nam se žuri. 

Sličan bi princip trebali primijeniti i na svakodnevni život. Trebaju nam precizna pitanja i iskreni odgovori. 

 

Ako si ne postavljamo pitanja, nećemo niti uočiti problem. Ako negiramo problem, nemamo niti mogućnosti riješiti ga. Ako ne rješavamo probleme, ništa nam se dobro neće dogoditi.