Aktualno She biblioteka She preporuka Anketa She imenik

'Unutarnji kompas' u životnoj svakodnevici

Tomica Šćavina novo je ime na području psihološke i self-help literature koja ide i korak dalje, originalno i nadahnuto povezujući psihologiju i duhovnost.

Uz brojne psihološke teme o emocijama i ograničavajućim obrascima razmišljanja koje su dio našeg obiteljskog i kolektivnog nasljeđa, niz poticajnih eseja pokušava otvoriti mogućnost izgradnje nove, individualne dimenzije duhovnosti usklađene s pojedincem, a ne s duhovnim konceptima i sustavima.

Svojom prvom knjigom, Unutarnji kompas, Šćavina nas poziva da se zagledamo u sebe i svoje odnose s drugima i osjetimo i osvijestimo što za nas znači ljubav, osobnost, duhovnost, odgovornost…

Mladi i inovativni hrvatski autori

Glavna urednica Planetopije i urednica knjige Unutarnji kompas Nataša Ozmec, ne krijuči zadovoljstvo zbog suradnje s Tomicom Ščavinom, izjavila je sljedeće: "Izuzetno nam je drago što nam se Tomica obratila i to još kad je knjiga bila u fazi ideje. Nama je to bila potvrda da smo prepoznati kao nakladnik koji nastoji što više promovirati hrvatske autore i stručnjake, a posebno smo otvoreni prema mladim, inovativnim i kreativnim autorima koji mogu ponuditi nešto novo i originalno. Osobno čvrsto vjerujem u Tomičin veliki potencijal i kreativnost i sigurna sam da njezino vrijeme tek dolazi jer ima još mnogo toga za ponuditi".

Kako je rekla, knjigu Unutarnji kompas je preporučila svojim prijateljima. "Čim je izašla, knjigu sam kupila i preporučila svojim najbližima i mnogim prijateljima – mislim da to dovoljno govori o tome koliko mi je knjiga dala. A Planetopija je dobila izdanje kojim smo na najbolji način otvorili biblioteku Alter:ego, koja će se baviti upravo osobnim razvojem i introspekcijom ili kako mi to volimo reći - još jednu knjigu kojoj možete vjerovati", izjavila je.

A da bi „osjetili“ teme o kojima Šćavina tako lako piše, prenosimo odlomak iz eseja O lakoći i težini …

Ponekad imamo tisuću stvari za vratom, ali ih obavljamo s lakoćom, a ponekad se nađemo na čistini, ništa posebno ne moramo raditi, ali stvarnost je svejedno teška. Neki ljudi žive u uvjerenju da pravi život mora biti težak kako bi ga istinski osjetili, pa se pretrpaju kreditima, nerazumnim financijskim ulaganjima i zasnivanju obitelji onda kad za to nisu spremni. Neki su toliko usmjereni na lakoću da sve potencijalne “terete” ignoriraju, žele ostati djeca, ideal života vide u površnim odnosima i izbjegavanju odgovornosti.

U uobičajenim, svakodnevnim životnim uvjetima, sami možemo stvarati lakoću postojanja. Točnije, ako dovoljno osvijestimo tu mogućnost, možemo otpuštati sadržaje koji nas iznutra pritišću. Mnoga opterećenja nastaju iz razloga kao što su: ne znam se dobro organizirati ili ne znam što bih s nekim odnosima. Na taj se način u glavi talože planovi koji su klimavi, poludovršeni, zapinju o zamišljene prepreke i zahtijevaju stalno nove kalkulacije.

I tako, iznova i iznova, stvarnosti se oduzima na njenoj nepredvidivosti. Nepredvidivost u našim planovima nije predviđena i zato se pravimo kao da je ni nema. Ispustiti konce iz ruku? Prestati kontrolirati sustav? Prilično teško. Za mnoge ljude to graniči s nemogućim, pa zato imaju potrebu kreirati što čvršće ladice koje će nepredvidivost zadržati na mjestu. Jedino tako je možemo “posjedovati”, jedino tako se možemo osjećati donekle sigurni. Imati stvari u svojim rukama, odlučivati, upravljati, rastaviti i proučiti djeliće mozaika koji ne znaju puno o cjelini.

Mnogim ljudima prepuštanje predstavlja golemi problem. Tu vreba strah – prepustim li se, gdje ću se naći? No, ima i onih kojih koji imaju suprotan problem – toliko se prepuštaju “rijeci života” da ništa ne uspijevaju napraviti onako kako bi htjeli. Plan i program su nešto što se stalno rasipa, jer se povezuje s teškoćama i problemima. Cilj je nešto nevrijedno pažnje jer se, po navici, i tako neće realizirati. Ono što je jednoj osobi lakoća, drugoj je težina – priča je uvijek individualna.

www.planetopija.hr

19.05.2009. 13:00